Na kapacitet hlađenja poluhermetičkog kompresora u osnovi utječu termodinamička svojstva rashladnog sredstva koje se koristi. Ta svojstva uključuju vrelište rashladnog sredstva, specifični toplinski kapacitet, latentnu toplinu isparavanja i karakteristike tlak-temperatura. Na primjer, rashladna sredstva s nižim vrelištem mogu apsorbirati više topline na nižoj temperaturi, povećavajući učinak hlađenja. Suprotno tome, rashladna sredstva s većim specifičnim toplinskim kapacitetom mogu prenijeti više energije, čime utječu na ukupni rashladni kapacitet sustava. Svojstva rashladnog sredstva određuju količinu topline apsorbirane tijekom isparavanja i oslobođene tijekom kondenzacije, što izravno utječe na kapacitet hlađenja kompresora.

Odnos između tlaka i temperature za određeno rashladno sredstvo značajno utječe na performanse hlađenja kompresora. Različita rashladna sredstva rade optimalno pri različitim tlakovima kako bi se postigla željena učinkovitost hlađenja. Rashladno sredstvo koje zahtijeva viši radni tlak može rezultirati povećanom potrošnjom energije, ali potencijalno većim kapacitetom hlađenja, ovisno o dizajnu kompresora. Suprotno tome, rashladna sredstva koja rade pri nižim tlakovima mogu biti energetski učinkovitija, ali mogu rezultirati manjim kapacitetima hlađenja ako kompresor nije optimiziran za te uvjete. Dizajn kompresora mora biti kompatibilan s karakteristikama tlaka i temperature rashladnog sredstva kako bi se održao učinkovit i učinkovit rad.

Volumetrijska učinkovitost odnosi se na omjer stvarnog volumena rashladnog sredstva koje pumpa kompresor i teoretskog volumena koji bi mogao pumpati. Na ovu učinkovitost utječu veličina molekule i gustoća rashladnog sredstva. Kompresori su obično dizajnirani s određenim rashladnim sredstvom na umu, a kada se koristi drugačije rashladno sredstvo, promjena u gustoći i molekularnoj strukturi može dovesti do varijacija u količini rashladnog sredstva koje se pomiče po ciklusu. Rashladno sredstvo manje gustoće može smanjiti volumetrijsku učinkovitost, čime se smanjuje kapacitet hlađenja. S druge strane, rashladno sredstvo veće gustoće može poboljšati volumetrijsku učinkovitost, pod uvjetom da kompresor može podnijeti povezane tlakove i temperature.

Učinkovitost hlađenja mjera je koliko učinkovito rashladno sredstvo može prenijeti toplinu unutar rashladnog sustava. Rashladna sredstva s boljim svojstvima prijenosa topline mogu učinkovitije apsorbirati i otpuštati toplinu tijekom ciklusa hlađenja. Na ovu učinkovitost utječu čimbenici kao što su toplinska vodljivost i specifična toplina rashladnog sredstva. Rashladno sredstvo visoke toplinske vodljivosti i specifične topline može poboljšati proces izmjene topline, što dovodi do većeg kapaciteta hlađenja. Nasuprot tome, ako rashladno sredstvo ima loša svojstva prijenosa topline, kapacitet hlađenja kompresora može biti smanjen, čak i ako je sustav inače dobro projektiran.

Kompresijski omjer je omjer ispusnog tlaka i usisnog tlaka unutar kompresora. Ovaj omjer je ključan jer određuje rad koji kompresor mora obaviti da komprimira rashladno sredstvo iz stanja niskog tlaka i niske temperature u stanje visokog tlaka i visoke temperature. Različita rashladna sredstva zahtijevaju različite omjere kompresije kako bi se postigao isti učinak hlađenja. Veći omjer kompresije često ukazuje na više rada i unosa energije, potencijalno povećanje kapaciteta hlađenja, ali po cijenu učinkovitosti i povećanog trošenja kompresora. Rashladno sredstvo koje učinkovito radi pri nižem omjeru kompresije može pružiti uravnotežen učinak s nižom potrošnjom energije, ali to uvelike ovisi o specifičnoj primjeni i dizajnu kompresora.

Polu-hermetička kompresorska paralelna kondenzacijska jedinica